Tvrđava

\"Troje nas je, u cijelom svijetu samo troje: moji prsti, njeno tijelo i njegov ujedn\u00e4eni damar. Nije v\u00e4no \"ta se de\"ava u svijetu, nije v\u00e4no \"ta \"e biti sutra, v\u00e4an je ovaj \"as bl\u00e4enstva bez misli. Hiljadu ne\"ijih sre\"nih \"asaka bi\"e kao ovaj, ali ovaj nikada vi\"e. Hiljadu t\u00fcih ljubavi bi\"e kao ova, ali ova nikad vi\"e. Prvi put znam \"ta je sre\"a, osje\"am je, vidim, miri\"em. Cio svijet i cijela vasiona, nas troje. Nikog drugog osim nas nema. I ima sre\"a. Da li je mogu zadr\"ati? Napolju je proljetna n\u00f6, i mjese\"ina. A ja ne mogu da zaspim, od sre\"e kojoj nisam tr\u00e4io razlog. I nisam se \"udio \"to je tako. Kako bi druk\"ije i moglo biti?\"

Srpska knji\"evna scena m\u00f6e se pohvaliti brojnim piscima izuzetnog dara, ali malo je onih \"ije stvaral\u00e4tvo doti\"e \"itaoca kao Selimovi\"evo - toplina i neposrednost njegovih junaka i \"istota ose\"anja koja izviru sa stranica ovih dela, ispri\"anih takvom jednostavn\u00f6\"u kakvu samo vrhunski majstor m\u00f6e da postigne, diraju pravo u d\u00fcu i zauvek tu ostaju.<\/P>"